Uvijek mi je bio san posjetiti Australiju. U glavi sam imao sliku savršene zemlje. Kako sam objašnjavao prijateljima, Australce i Australiju samo zamišljao kao Španjolsku sa švicarskim standardom ;). Malo je za reći da je realnost daleko od toga. U ovome članku dotaknuti ću se bachata plesne scene no i općenitih stvari u Australiji.

Gloria i ja zaputili smo se u Australiju u kolovozu 2019. Godine. Tada je kod njih zima, no koliko može biti hladno u Australiji, zemlji vječnog sunca, stalnih požara i nesnosnih vručina jel? Itekako može :(. Bilo je zbilja hladno, vjetar je puhao non-stop a česta kiša nam je također upotpunila doživljaj.
U Australiji smo bili 2 i pol tjedna i u tom periodu smo posjetili 6 partija. Tri su bila u plesnim školama i 3 u lokalnim bircevima/noćnim klubovima. Upad se uglavnom plaćao 10 dolara što je oko 50 kuna. Ako je bila neka radionica to je bilo dodatnih 10 dolara. Partiji su im počinjali u 19 ili 20h te su uglavnom imali kratke radionice tipa 45min prije smoga partija. Partiji su bili uglavnom petkom ili subotom i unatoč tome, oko 23h su ljudi već napuštali partije a do ponoći skoro više nikoga nije bilo ?!? Samo je jedan party trajao preko ponoći no već u 01h je bio skoro pa skroz prazan podij. Tamo imaju takozvane lockout laws ili ti lockout hours i nakon ponoći se više ne smije posluživati alkohol u večini birceva. Priličan šok za nas balkance no u drugu ruku nas je inspiriralo da uvidimo jednu drugu perspektivu. U Australiji je u 21h pun podij ljudi! Kao kod nas u ponoć na partiju! Znači, može se partijati i u 21h :D, što ima puno svojih prednosti; ionako ništa pametnoga ne radiš u to vrijeme, od 21 do ponoći je 3 sata što je dovoljno da se dobro isplešeš, legneš u normalno doba i nisi umoran cijelu nedjelju već možeš i taj dan iskoristiti za neku aktivnost.
Što se alkohola tiče dosta je skup na partijima no sokovi su bili po normalnim cijenama. Na svakome partiju konobari su non stop stavljali čaše vode po šanku za plesače da si popiju nakon plesa i to potpuno besplatno, što mi je bila odlična gesta. Iako su im cijene pića i usluga dosta skupe vidi se ta socijalna komponenta gdje će misliti i na ljude koji nemaju novca, što je veoma lijepo. Mnoge europske “fancy” zemlje koje sam prošao ti ne bi dali čašu vode besplatno ni da umireš na cesti a ako ih pitaš da se poslužiš WC-om će prvo provesti detaljnu istragu da li si njihov gost i što si naručio. Ako nisi gost naplatiti će ti pišanje ili čašu vode 5€.

Razina plesa je bila zadovoljavajuća, mogao si naći dobre plesače, srednju razinu i početnike. Bilo je nekoliko zbilja odličnih plesača no to su bili turisti poput nas koji su posjetili Sydney i došli na plesnjak. S obzirom da je Sydney velik grad, dosta je ovisilo na koji si party otišao, u kojem dijelu grada. Na nekima je bila dobra razina na nekima tak-tak no što je super je da su na svakom drugom partiju bili potpuno drugi ljudi :). Ljudi su bili dosta simpatični i otvoreni, brzo smo se sprijateljili sa dosta njih i osjećali smo se ugodno i prihvaćeno. Ono što je drugačije kod njih je da su dosta nabrijani na nastupe, tamo ako plešeš bachatu 3 mjeseca već si “spreman” za vježbati neku koreografiju i nastupati na lokalnim partijima. Što se tiče DJ-a tu partiji nisu baš zasjeli. DJ-i su puštali uglavnom pjesme koje su bile aktualne prije 5 godina i nisu pratili novosti sa bachata scene. Također je bilo par DJ-a koji su puštali muziku za sebe a ne za publiku, primjerice puste sensual bachatu svi dođu na podij, nakon toga puste neku dominkan bachatu, podij se rasčisti i oni nastave niz od 8 dominikan bachata unatoč tome što nitko ne želi na to plesati.
Kada zbrojimo i oduzmemo rekao bi da je i dalje bachata scena u Zagrebu bolja i jača nego u Sydneyu no svejedno je veoma zadovoljavajuća. Ipak mi imamo više europskog utjecaja i svi festivali su nam bliži pa je utjecaj bachata prisutniji te brže usvojimo novitete.
Zanimljiva informacija je da ima puuuno plesnih škola jer ima puno imigranata iz Latinske Amerike. Što je dovelo do toga da je konkurencija velika i da su cijene za Australiju jaaaako niske što apsolutno uništava kvalitetu učenja jer se realno jedva zaradi išta na taj način i ljudi koji se bave podukom ne mogu ulagati u sebe, u svoj napredak, u plesnu školu, itd. Poduka plesa je shvaćeno dosta olako i svatko tko zna basic korak u nekome plesu odmah trči otvoriti plesnu školu te imaju tečajeve po raznim kafićima, terasama i slično sa apsolutno smiješnim niskim cijenama.

Što se tiče standarda države i mentaliteta ljudi, očekivao sam puno opuštenije ljude sa večim fokusom na zabavu i druženje no dobio sa Njemačku okruženu oceanom :D. Puno se radi, zabavlja samo vikendom. Kako nam je reklo puno Australaca, u zadnjih 10 godina plaće su ostale iste a cijene nekretnina, proizvoda i usluga se utrostručile, tako da Australija više nije država snova :/. Realno gledajući životni standard je bolji u Austriji nego u Australiji. Moj san se raspao, znate kako kaže poslovica “Never try to meet your heroes”. Također što me je iznenadilo da su više od 60% ljudi tamo Azijati.
Najveći šok smo imali sa Hrvatskim Društvom Sydney Punchbowl https://www.facebook.com/CroatianClubSydney. Katastrofa! Nadobudno smo im se javili da bi ih htjeli posjetiti jer eto tu smo, daleko od kuće i zašto ne, jel tako ? Na kraju krajeva, to im je svrha i za to su plaćeni iz našeg budžeta koji ide iz poreza koji mi plaćamo. Prvo, nisu nam odgovarali ni na jednu poruku ili email. Kada smo ih nekako uspjeli dobiti, preko volje su nam rekli da možemo doći. Kada smo došli do njih u neki kvart tipa zagrebački Kozari bok, bili su užasno negostoljubivi, otresiti i bezobrazni. Skoro nitko nije pričao hrvatski tamo, dali su nam neke kartice i gurnuli nas na šank i rekli da nitko nema vremena za naše gluposti i da popijemo piće i odemo doma. Piće su nam naplatili 4 x skuplje nego u bilo kojem kafiću u kojem smo bili, tipa coca cola i kava nas je ispala preko 300 kuna dok je u bilo kojem drugom restoranu ili kafiću u Australiji cijena toga bila oko 60-70 kuna. Kada smo tražili račun nisu nam ga htjeli dati, rekli su da oni “ne izdaju račune”. Ne znam da li je to istina i da li je to legalno no nismo se htjeli raspravljati sa njima. Dok smo pili piće pokušali su nam na silu uvaliti neko jelo za 400 kn po osobi i bili su prenaporni po tom pitanju. Svuda po zidu su slike Pavelića, Gotovine i svakakve hvalospjevi ustaškom režimu a za Hrvate i Hrvatsku ih je briga jedino kada treba financirati njihovu egzistenciju u Australiji. Taj njihov lounge room je bio pun starijih ljudi i to zbilja starijih tipa najmlađa osoba je imala 70 godina. Jako malo smo čuli da se pričalo hrvatski a jedina osoba koja je pokazala ikakvu gostoljubivost je bio zaštitar koji je bio Filipinac. Prevalili smo put od sat i pol da bi došli do njih i isto toliko natrag i tretirali su nas užasno.
Osim navednoga, plaže su im prekrasne, priroda također :). Unatoč tome što je bilo hladno, zabavili smo se, upoznali neke nam drage ljude, iskusili “down under” iz prve ruke i razbili sve predrasude pozitivne i negativne koje smo imali o Australiji. Jako nam je drago što smo otišli no jednom je dosta :D.

Vidimo se na plesnom podiju u lijepom nam Zagrebu ;).
Live, Dance, Inspire!